Tjestenina s brokulom

Veliki sam ljubitelj tjestenine, a omiljena kombinacija mi je s povrćem. Brokula je jedno od mojih novijih otkrića. Izgledom je slična cvjetači samo što je zelene boje. Nakon što sam pročitala koliko je korisna i nisko kalorična odlučila sam da je probam. Na koji način, je bio malo teži odabir. Sirova ili kuhana, bila je osnovna dilema. Negdje sam čula da se jede sirova skoro u cijelom svijetu osim u Italiji. Ipak sam odlučila da za početak istraživanja okusa brokule krenem s kuhanom varijantom.

Kao što sam rekla, volim tjesteninu pa mi je zbog toga to bio izbor. Barem da jedan sastojak bude nešto što volim, ako mi se ostatak ne bude sviđao. Iako mi se brokula svidjela već kod prvog dodira, nastavila sam je spremati s tjesteninom. Nisam nikad pomislila da bi mogli postojati i drugi načini, ali sam zato isprobala razne načine s paštom. Tjestenine ima raznih formata i oni pridonose doživljaju prilikom jela. Osjetiti u ustima špagete nije kao makarone. Fusili koji izgledaju kao opruge, osim što odlično povezuju u jednu prijatnu cjelinu sve sastojke, daju i izuzetno prijatan osjetilni doživljaj u ustima. Oni su i moja omiljena pašta.

Brzina pripreme je velika prednost kod kuhanja i često je to upravo vrijeme koje je potrebno za kuhanje same tjestenine. Osnovni i najjednostavniji način je u zakuhalu vodu, u kojoj će se poslije kuhati i tjestenina, kratko prokuhati brokulu. Dovoljno je 5 do 6 minuta kuhanja, nakon čega se brokula izvadi šupljom žlicom kako bi se sačuvala voda. U većoj padeli, u koju mogu stati i fusili, se proprži na maslinovom ulju jedan češanj češnjaka s jednim ili dva fileta slanih inćuna. Na to se doda brokula i pirja na laganoj vatri dok se ne skuha tjestenina. Kad je tjestenina još malo tvrda, to jeste ne skuhana do kraja, al dente, kako bi tekli Talijani, doda se u brokulu uz malo vode u kojoj se kuhala. Priprema je gotova. Po pravilu tu ne bi trebalo stavljati nikakav ribani sir, parmezan, jer ima ribe. Probajte sa i bez i jedite kako vam se više sviđa, a pravila su i onako za to da se krše.

Sljedeći način, s istim sastojcima, ali vrlo različitim okusom je bez kuhanja brokule. Preskače se prethodna faza kuhanja u vodi i direktno se brokula uzdužno narezana na fete pirja na ulju uz dodatak češnjaka i slanog inćuna. Može se dodati i malo svježe ili sušene ljute papričice, ako ste ljubitelj pikantnog. Ostatak pripreme je isti, odnosno fusili se pomiješaju s brokulom. Okus je puno intenzivniji i bitno drukčiji od kuhane varijante. Moj suprug, kojem se brokule ne sviđaju, je otkrio kako mu se jako dopadaju kad nisu kuhani. Odlučila sam nastaviti istraživanje i pronaći recepte bez tjestenine i naravno bez da ih kuham jer se i meni više sviđaju pirjani.

Ne vjerujem da bi ih probala jesti sirove da se nisam našla u situaciji gdje su mi ih tako servirali. Na svu sreću nemam problema da jedem sve što je za jelo. Rođaci, kod kojih smo jednom prilikom bili na ručku, vode računa o zdravoj prehrani i nastoje jesti puno svježeg povrća. Nisu vegetarijanci, više su mesožderi i vole dobra alkoholna pića. Vjerujem da ne jedu povrće i voće zato što im se jako dopada nego zato što pretjeruju u onome što im se više sviđa pa im je potreban dodatak zdrave hrane da bi uravnotežili prehranu. To je kao kad piješ puno alkohola i trebaš piti i puno vode. A kada jedeš puno mesa i suhomesnatih proizvoda, potrebno ti je povrće i voće. Tko razumije kemijske procese shvaća o čemu je riječ, a naša rođaka je kemičar po struci; doktor kemije. Prije nego što su nam servirali sirovu brokulu, njen suprug je dobio zadatak da ih s nauljenim rukama dobro izmasira. Ulje je bilo čisto djevičansko maslinovo ulje i okus brokule prilično neutralan. Vjerojatno je organizam dobio veću dozu vitamina i antioksidanata, ali ja ipak nikad nakon toga nisam poželjela da jedem sirovu brokulu.