Moje prve lazanje

Dobro ste pročitali. Prve! Sad ću vam objasniti zašto, odnosno zbog čega ih nisam prije spremala. Krenimo od prvog i najbitnijeg razloga, a to je da ne znam praviti bešamel. Mora da je komplicirano napraviti ga, a da koristim onaj gotovi iz tetrapaka ne dolazi u obzir. Ako vam to nije dovoljnom, evo navest ću i sljedeći: nisam sigurna da li je potrebno prethodno kratko prokuhati tjesteninu ili se može koristiti i ne prokuhana? U slučaju korištenja suhe tjestenine hoće li ipak na kraju lazanje biti kuhane? Ako krenem kuhati tjesteninu, ubacujući dva do tri komada u ključalu vodu, bit će to posao bez kraja, a ja sam pomalo lijena. Bolje da odem u dućan i na gastronomskom odjelu kupim već gotove… odlične i bez muke! Do prije par dana sam bila u tom štimungu i bojkotirala sam recept. Na kraju sam ipak iz neobjašnjivih razloga odlučila da se potrudim i probam napraviti lazanje.

Ragu znam odlično spremiti i to na razne načine i uvijek je dobar. Ideja klasične lazanje me nije privlačila jer mi se činila dosadna, odnosno banalna. Općenito su mi dosadne uobičajene stvari, normalne za većinu, ali ne i za mene. Zato sam se odlučila za varijantu s crvenim radičem, bez ikakvog recepta i potrebnih količina. Improvizirala sam i ujedno se dobro zabavila. Hoćete da vam otkrijem kako sam to izvela? Sad ću vam detaljno objasniti.

Uzela sam tri veće glavice crvenog radiča, oprala ga, osušila i narezala na manje komade. Zatim sam uzela veću padelu u kojoj sam kratko izdinstala radič na malo maslinovog ulja. Dovoljno je deset minuta i naravno, dodatak soli i papra po ukusu. Ostavila sam da se hladi i pozabavila se s bešamelom. Usula sam 1 litru svježeg mlijeka u odgovarajuću posudu koju sam stavila da se grije  i dodala u mlijeko malo soli i muškatnog oraščića. U međuvremenu sam rastopila 100 g maslaca u drugoj padeli i dodala 100 g brašna uz neprestano miješanje s kuhačom. Kad je smjesa lagano požutila (treba ostati svjetla), "roux" je tehnički izraz koji sam našla u kulinarskim knjigama, postepeno sam dodavala mlijeko i energično miješala. Bitno je da se ne stvore grudice i kuhanje traje dok se ne počnu stvarati mjehuri. Time je najveći dio posla gotov i prestalo mi je samo da sve posložim, ali prethodno sam uključila pećnicu da se zagrije na 180 stupnjeva. To je potez koji svaka dobra domaćica poznaje jer mora voditi računa o raspoloživom vremenu i optimizirati ga.

U tepsiju za koju sam se odlučila na bazi veličine tjestenine, najprije sam stavila bešamel da se ne zalijepi tijesto. U tom trenutku mi je palo na pamet da izmiksam pola radiča (uglavnom miksam mnoge sastojke) s bešamelom. Htjela sam dobiti malo rjeđi bešamel i obojen. Postignuti efekt je bio veoma zadovoljavajući. Na bešamel, koji je bio prvi sloj u tepsiji, sam stavila svježe tijesto i premazala ga s kremom od radiča i bešamela. Zatim sam ga posula s malo izdinstanog radiča i kako sam u frižideru imala oko 100 g dimljenog sira, i njega sam naribala. Činilo mi se da bi to mogla biti odlična kombinacija. Nakon svega, za kraj žlica parmezana je obavezna. Uglavnom se preporučuje svježe ribani sir, ali pošto sam imala vrećicu već spremnog za upotrebu, čemu da se gnjavim s ribanjem. Napravila sam tri sloja i zadnji završila s kremom vodeći računa da pokrijem dobro i rubove da ne bi ostali suhi.

Pekla sam na 180 oko pola sata i zadnjih 5 minuta zapekla ispod grila. Ostavila sam ih 15 minuta da se hlade i onda ih probala i jako su mi se svidjele. Radič nije bio ni malo gorak, što se zna desiti, i mislim da je to bilo zahvaljujući miksanju. Ako baš moram biti autokritična, priznajem da bi bilo bolje da je bešamel bio manje gust. Sljedeći put ću smanjiti količinu maslaca i brašna i umjesto 100 g staviti 80 g. Osim te male zamjerke, bila je savršena, delikatna i veoma ukusna. Apsolutno je za ponoviti i ne dolaze više u obzir nikakvi izgovori.