Mirisni keksi

Približavaju se božićni i novogodišnji praznici i kuhinjski mirisi na stubištima su napokon prijatni. Iako me ne zanima što kuhaju susjedi ne mogu izbjeći tom često neugodnom doživljaju i eto baš zato se posebno veselim ovom periodu. Kad mi je neki dan susjed donio jelov panj kojeg sam tražila da bi na njega oslonila keramički bor, moj rad u keramici raku, stavila sam mu u plastičnu kutiju komad upravo ispečenog kolača. Zahvalio se i rekao mi da sam mu mogla i zamotati kolač i da nije potrebna kutija.

Muški svijet ne zna zašto mi žene to radimo; kutija ili tanjur se nikad ne vraćaju prazni. To je razmjena specijaliteta, a ponekad može biti u pitanju i preobilna količina skuhanog jela. To je i način zahvale za učinjenu uslugu, izraz ljubavi, komunikacija koja ponekad više govori od riječi. Neki dan, prije ručka evo susjede, vraća mi kutiju punu keksa. Bili su još topli i mirisali na cimet, džumbir, klinčiće i prijateljstvo. Nisu dugo ostali na stolu, nismo uspjeli probati kakvi su kad odstoje i omekšaju. Uz čašu crnog vina i malo ugodnog razgovora nestali su neprimjetno.

Nakon komplimenata red je zatražiti recept, bez obzira da li imamo namjeru da ga isprobamo ili ne. Jučer sam zaželjela ispuniti kuhinju slatkim mirisom koji je pored mirisa pečenog kruha nešto najljepše što postoji. Kekse odavno nisam pekla a nemam ni kalupe s kojima se prave srca, zvona i božićna drvca. Ali zato imam veliku maštu i uvijek uspijem nešto smisliti. Nisam željela čašom izrezivati krugove, kako je to uobičajeno u nedostatku kalupa. Sjetila sam se plastične kvadratne podloge kreme za lice koju sam dan prije otvorila i nju sam iskoristila kao kalup. Da bih im dodatno popravila izgled, iskoristila sam plastični čep od pjenušavog vina kojim je ostavio lijepi otisak.

Keksi su ispali malo veći nego što je to uobičajeno, ali su orginalni i ubrzavaju izradu. Evo što je potrebno za pripremu:

– 250 gr brašna
– 100 gr maslaca na sobnoj temperaturi
– 100 gr sećera
– 1 jaje
– 1/2 žličice sode bikarbone
– 1 žličica praška za pecivo
– Aroma: 1 žličica puna do vrha cimeta i isto tako džumbira u prahu, malo mljevenih klinčića i muškatnog oraščića
– 1 žlica meda

Zamjesiti da se dobro spoje svi sastojci, zamotati u plastičnu foliju i ostaviti najmanje pola sata u frižideru. Zatim tanko razvaljati, izrezati oblike, posložiti ih na masni papir i peći u zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 12 minuta.

Već u toku pripreme tijesta moći ćete uživati u ugodnom mirisu egzotičnih začina koje recept sadrži. Za vrijeme samog pečenja miris se dodatno pojačava i širi se po svim prostorijama vašeg stana. Postajete sve nestrpljiviji da isprobate konačni rezultat. Ali treba još malo pričekati. Nakon što su se keksi ohladili pospite ih šećerom u prahu. Konačno je stigao očekivani trenutak. Možete ih odmah poslužiti i uživati u njihovom okusu i prhkosti.

Kod mene je išlo ovako. Suprug je ispuzio iz svog radnog studia, približio se stolu i pohlepno gledao tanjur s keksićima. Mogu li probati jednoga? Ja sam glumila da razmišljam da li da mu dozvolim ili ne i na kraju sam velikodušno kimnula glavom. Nakon što je zagrizao na njegovom licu se vidjelo uživanje. Jako dobro – rekao je! U prijevodu na normalni jezik to bi značilo odlično. Upitala sam ga na čemu trenutno radi? Između dva zalogaja je protisnuo: sređujem plot, blog s pričama tvog tate i Vladinim ilustracijama. Nakon trećeg kolačića izmaknula sam mu tanjur: dosta! Pokvariti ćeš večeru. Pokunjeno se je vratio u svoj studio.

Kćer je bila kritičnija: ona mora uvijek nešto primjetiti i pokazati da se i ona razumije u kuhanje. Džumbir se ne osjeti dovoljno, trebala si dodati još malo. Koji si med koristila? Baš je ukusan. Malo su preveliki, ali mi se sviđa kvadratni oblik. Otisak od čepa se ne vidi najbolje jer je pokriven s šećerom u prahu. Daj, sve u svemu nije loše.