Pita od krumpira

Ovo je jedno od omiljenih jela mog supruga. Kada vidi da se sprema krumpiruša, lice mu se ozari. Rođen je u Bosni i tamo je i živio do svoje pete godine. Susjedi su im bili jedna muslimanska obitelj, kako mi je on ispričao. Kod njih je tradicijonalno bar jednom tjedno na stolu bila pita. Bolje rečeno na podu. Sjelo bi se na tepih, u krug, a sredini si nalazila pita. Jelo se rukama. Nisam nikada tako nešto doživjela, ali kada suprug prepričava te događaje i ja uspijevam uroniti u obiteljsku atmosferu koja se je stvarala u takvim momentima. Moj dragi je bio često pozivan na takve ručkove: kaže da je bio najmanje dijete u komšiluku i da su ga zbog toga sve volili i tetošili.

Kako je bio mali i sporo je jeo, uvijek je bio u strahu da neće ostati dovoljno za njega. Tako je bio običaj da je u su u njegovom prisustvu sve čekali da se prvo on najede, a zatim su se i oni mogli oslastiti. Jeo je jako malo, tako da nije puno otimao od usta drugih. Njegova mama, moja svekrva, se ljutila na njega zbog takve sebičnost, ali je kona uvijek govorila: pusti ga bona da se izdovolji. Znaš da neće puno pojesti. Uz to se po običaju pilo kiselo mlijeko. Radi se o siromašnoj hrani, ali vrlo ukusnoj i koja se jednostavno priprema.

 

Za spremanje je potrebno vučeno tijesto. Danas domaćice nemaju puno vremena na raspolaganju kao i nekad, a i novac je manji problem. Zato je najjednostavnije kupiti već gotovo tijesto, kao što ja obično radim. Za ovaj recept koristim konfekciju od 450 grama, s 10 zamotanih listova. Za jednu tepsiju, neka ovdje bude sve po bosanski, je dovoljno 5 listova. Vučeno tijesto se može napraviti i doma. Dovoljno brašno, voda i mrvicu soli i octa. Na stol se postavi čisti, tanki stolnjak na kome se tijesto ručno razvlači. Potrebna je određena vještina i strpljenje da se postigne krajnji rezultat.

Punjenje:
– 1 kg  krumpira
– 1 veliki crveni luk
– sol, papar i ulje

Krumpir se oguli i isječe na male kvadratiće. Isto se napravi i s crvenim lukom. Krumpir i luk se pomješaju. Tako dobivena smjesa se posoli i obilno popapri. Stavi se jedan list tijesta na jednu poveću krpu koja će nam na kraju pomoći da zamotamo jufku (savijača na bosanski). Na to se rijetko rasporedi smjesa. Vašno je ne pretjerati s količinom; dovoljna je jedna šaka smjese, ne više od toga. Na kraju se lagano zaulji cijelo tijesto i zamota se uz pomoć krpe na kojoj se nalazi. Jufke se mogu direkto položiti u tepsiju. Varijanta je da se u tepsiji polože u spiralu: efekt je puno ljepši. Peče se oko pola sata u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva.

 

U međuvremenu treba prokuhati 1,5 dl vode s malo soli i ulja. To je tekućina s kojom se na kraju, kada se izvadi iz pećnice, prelije krumpiruša. Služi da bi omekšala pitu. Na kraju se ostavi još pet minuta u pećnici. Moj savjet je poslužiti ovaj specijalitet s kiselim mlijekom; daje istinski doživljaj ovom jelu.

Ja obično napravim par listova na ovaj način, a da bi obrok koji spremam bio bogatiji i raznolikiji, iskoristim 2 lista za pitu s mesom, i još druga 2 za mješanu pitu od krumpira i mesa. Jednostavno u prethodno opisanu smjesu dodam propirjano mljeveno meso. Od mesa se uobičajen koristi junetina, ali se može pomiješati i sa svinjetinom (to već izlazi iz originalnog recepta, ali sam probala i jako je dobro).

Leave a Reply