Mafé je afričko jelo za koje sam prvi put čula u jednoj televizijskoj emisiji. Prošlo je puno godina od tada i nisam nikad probala kako to oni spremaju. Bila sam u mnogim afričkim zemljama, ali nisam to nigdje jela. Prilikom jednog boravka u Parizu sam se nadala da ću napokon probati autentičan mafe. Našla sam adresu jednog restorana u kojem je to specijalitet. Nakon dugog i uzaludnog traženja u nekom zabačenom djelu grada, ispostavilo se da ga više nema. Na njegovom mjestu je bio japanski restoran. Ništa čudno, najtraženiji su već dugo godina u cijeloj Europi i kao ljubitelj njihove kuhinje, mogu reći da nije u pitanju samo trend.
Meni i mojim ukućanima se jako sviđa ovaj recept i ne preostaje mi ništa drugo nego da ga nastavim spremati na ovaj način. Vjerujem da ima sličan ukus «orginalu» iako kao i kod mnogih drugih recepata svako ima neku svoju varijantu. Kad su u pitanju začini stvari se dodatno kompliciraju. Čula sam da i za mafé postoji mješavina začina. Svakako ću je potražiti kad se vratim u Afriku, a do tada evo moja isprobana i vrlo cjenjena varijanta. Sigurna sam da će te nakon čitanja recepta reći da je to gulaš. Otprilike i jeste samo sa malo različitom aromom.
Sastojci:
– 1/2 kg mesa izrezanog na kockice, janjetina ili junetina
– 2 osrednje glavice kapule
– 1 žličica koncentrata rajčice
– 2 žlice umaka od rajčice
– 2 žlice ulja od kikirikja
– 3 žlice maslaca od kikirikija
Ispržite meso na dobro zagrijanom ulju i prelijte sa koncentratom i umakom rajčice koji ste razmutili u malo vode. Nakon otprilike 10 minuta dodajte narezanu kapulu. Posolite i popaprite i dinstajte na umjerenoj vatri pazeći da ne zagori. Podljevajte sa vrućom vodom i kad meso omekša dolijte 3 čaše vode. Čim zakuha, umješajte i dobro razmutite da ne ostanu grudice, maslac od kikirikija. Možete dodati i kocku za juhu vodeći računa o slanosti umaka. Nastavite kuhanje na laganoj vatri, povremeno mješajući, najmanje još 15 minuta. U međuvremenu pripremite povrće koje se služi uz mafe. Izbor povrća ovisi o sezoni i vašem osobnom ukusu. Ja obično koristim: mrkvu, kapulu, krumpir, mahune, paprika, tikvice i patliđan. Sve se isječe na male kockice i kratko isprži na ulju od kikirikija. Podlije se sa malo vode u kojoj se razmuti vrećica šafrana. Povrće mora ostati "živo", nikako se ne smije raskuhati.
Kus-kus koji se nađe u prodaji je već skuhan i na kutiji je napisana procedura spremanja. Vrlo bitna stvar je količina vode koja mora biti ista kako i količina kus-kusa. Znači na 1 šalicu kus-kusa 1 ide šalica vode. Voda se zakuha, skine sa vatre i uspe kus-kus. Poklopi se i ostavi 5 minuta nakon čega se sa vilicom razrna smjesa uz dodatak malo maslaca.
Serviraju se u tri zasebne posude i na tanjur vadi od svega po malo. Kombinacije je izvanredna, ali ako vam se slučajno ne sviđa kus-kus, možete ga zamjeniti sa kuhanom rižom. Poznato je da kod jela više osjetila sudjeluje u cjelokupnom doživljaju. Kako kažu japanci, najprije se jede očima. Vizualni dojam je vrlo bitan. Mislim da slika to dobro prikazuje. Ne znam kako se kaže u slast na swahiliju, ali znam najpoznatiji afrički izraz: akuna matata! Nema problema!
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.