Cokoladna poslastica, rodjaci i vrijeme koje prolazi

Kao vecina ljudi, priznajem da sam i ja veliki ljubitelj cokolade. Uostalom, tko nije? Prije par godina sam bila u fazi cokoladnih torti, probala razne varijante i uzivala ali priznajem da uz sve isprobane recepte ovaj o kojem cu vam pisati je moj favorit. Prvi put sam ga napravila kada mi je na veceru dosla susjeda. Taj desert i nije bas pasao uz moju orijentalnu veceru ali ipak je bio vrlo uspjesan. Ovaj put povod je bio nekako "sladji", ako uzmemo u obzir da smo susjeda i ja u medjuvremenu prestale pricati, a rodbina ostaje uvjek rodbina: nekada je ne podnosis ali ipak su "tvoji".

Kada sam bila mala, ne sjecam se tocno koliko sam tada imala godina (mozda osam?) imala sam vrlo interesantnu dadilju, mog rodjaka Radislava. Uvjek mi je bio smjesan; rodjen u Svedskoj, a kada je pricao hrvatski to je bilo vrlo zabavno. U svakom slucaju sjecam se da smo provodili skupa dane kada bi svratio do Rijeke dok je putovao po Evropi. Jedno popodne, zgoljasta, sa kratkom kosom i roza suknjom i majicom (losa verzija Barbike), lezala sam na kaucu kad je usao u dnevni boravak i pitao: "Da li te mogu uslikati?". Od tog trenutka mislim da nisam nikada vise upoznala tako ljubaznu osobu. Naravno, jos imam sliku sacuvanu u ladici. Draga mi je. Ne vidimo se jako cesto iako je bio jedan period kada bi se obavezno vidjali jednom godisnje, a najbolje nase druzenje je bio njegov cetrdeseti rodjendan u Londonu. Mislim da, iako je bilo puno pozvanih, samo nas dvoje imamo sjecanja na tu noc.

Ovaj puta nismo se vidjeli cetri godine. E, sada netko bi rekao da je to puno, ali vjerujte mi kada vam kazem da vrijeme prolazi puno brze nego sto mi to mislimo. Inace, moj Rade je uvjek volio jesti, cak je toliki sretnik da moze jesti svasta bez da se udeblja. I tako, nakon puno vremena (ili malo, jer sve je relativno) smo se napokon vidjeli. S obzirom da sam znala da cemo provesti dan po ducanima jer njegova zena i ja to jako volimo, a on je toliko ljubazan da se nikada ne zali, morala sam smisliti nesto sto se moze prije napraviti, a i zeljela sam nesto posebno, za posebnog decka. Recept je vrlo jednostavan za napraviti.

Potrebno vam je:
– 150 g tamne cokolade (npr. 70% Lindt)
– 80 g maslaca
– 20 g brasna
– 2 jaja plus jedan zutanjak
– 90 g secera u prahu
– 1 vrecica vanilij secera
– 10 g gorkog kakaoa

Izlomite cokoladu na komadice i stavite da se rastopi na pari. Dodajte maslac, isto na komadice, i na sobnoj temperaturi. Sve se mora dobro "spojiti". Stavite u jednu posudu jaja, vaniliji secer i secer i miksajte 10 minuta. Smjesa mora postati, svjetla, kremasta i napuhana. Maknite sa vatre cokoladu i putar i dodajte u jaja miksajuci (miksajte jaja dok vam je ovo drugo na pari). Na kraju dodajte brasno, koje trebate prosijati, i kakao. Uzmite aluminijske posudice (ovo je doza za 4) ili silikonske ako imate, namazite s maslacom i pospite kakaom. Ja obicno napravim tako da se kakao zaljepi sa svih strana onda okrenem i ostatak bacim. Napunite kalupice 3/4 i u pecnicu na 180 stupnjeva (nemojte staviti tocno na pola nego na resetku iznad), na15 min. Gore puknu ali tako treba biti.

Uzmite tanjur i okrenite ih. Servirajte tople i mozete staviti secer u prahu sto je po meni samo stvar estetike ako imate na primjer crni tanjur onda lijepo izgleda. Neki sugeriraju da se moze servirati uz sladoled od kreme (mora biti interesantno) ili slag ili maline ili ribizli sa polutucenim slagom. Mozete sve to pripremiti prije, zamotati dobro sa folijom i staviti u zamrzivac i onda (kao sto sam ja), kada vam dodju gosti samo stavite u pecnicu. Kazu da moze tako stajati i mjesec dana ili ako zelite stavite u frizider 4 ili 5 dana prije upotrebe.