Najbolji recepti

Ovaj sajt je dokaz da ljubav ide kroz stomak

12.03.2016.

Mafé i kus-kus

Mafé je afričko jelo za koje sam prvi put čula u jednoj televizijskoj emisiji. Prošlo je puno godina od tada i nisam nikad probala kako to oni spremaju. Bila sam u mnogim afričkim zemljama, ali nisam to nigdje jela. Prilikom jednog boravka u Parizu sam se nadala da ću napokon probati autentičan mafe. Našla sam adresu jednog restorana u kojem je to specijalitet. Nakon dugog i uzaludnog traženja u nekom zabačenom djelu grada, ispostavilo se da ga više nema. Na njegovom mjestu je bio japanski restoran. Ništa čudno, najtraženiji su već dugo godina u cijeloj Europi i kao ljubitelj njihove kuhinje, mogu reći da nije u pitanju samo trend.

Meni i mojim ukućanima se jako sviđa ovaj recept i ne preostaje mi ništa drugo nego da ga nastavim spremati na ovaj način. Vjerujem da ima sličan ukus «orginalu» iako kao i kod mnogih drugih recepata svako ima neku svoju varijantu. Kad su u pitanju začini stvari se dodatno kompliciraju. Čula sam da i za mafé postoji mješavina začina. Svakako ću je potražiti kad se vratim u Afriku, a do tada evo moja isprobana i vrlo cjenjena varijanta. Sigurna sam da će te nakon čitanja recepta reći da je to gulaš. Otprilike i jeste samo sa malo različitom aromom.

Sastojci:
- 1/2 kg mesa izrezanog na kockice, janjetina ili junetina
- 2 osrednje glavice kapule
- 1 žličica koncentrata rajčice
- 2 žlice umaka od rajčice
- 2 žlice ulja od kikirikja
- 3 žlice maslaca od kikirikija

Ispržite meso na dobro zagrijanom ulju i prelijte sa koncentratom i umakom rajčice koji ste razmutili u malo vode. Nakon otprilike 10 minuta dodajte narezanu kapulu. Posolite i popaprite i dinstajte na umjerenoj vatri pazeći da ne zagori. Podljevajte sa vrućom vodom i kad meso omekša dolijte 3 čaše vode. Čim zakuha, umješajte i dobro razmutite da ne ostanu grudice, maslac od kikirikija. Možete dodati i kocku za juhu vodeći računa o slanosti umaka. Nastavite kuhanje na laganoj vatri, povremeno mješajući, najmanje još 15 minuta. U međuvremenu pripremite povrće koje se služi uz mafe. Izbor povrća ovisi o sezoni i vašem osobnom ukusu. Ja obično koristim: mrkvu, kapulu, krumpir, mahune, paprika, tikvice i patliđan. Sve se isječe na male kockice i kratko isprži na ulju od kikirikija. Podlije se sa malo vode u kojoj se razmuti vrećica šafrana. Povrće mora ostati "živo", nikako se ne smije raskuhati.

Kus-kus koji se nađe u prodaji je već skuhan i na kutiji je napisana procedura spremanja. Vrlo bitna stvar je količina vode koja mora biti ista kako i količina kus-kusa. Znači na 1 šalicu kus-kusa 1 ide šalica vode. Voda se zakuha, skine sa vatre i uspe kus-kus. Poklopi se i ostavi 5 minuta nakon čega se sa vilicom razrna smjesa uz dodatak malo maslaca.

Serviraju se u tri zasebne posude i na tanjur vadi od svega po malo. Kombinacije je izvanredna, ali ako vam se slučajno ne sviđa kus-kus, možete ga zamjeniti sa kuhanom rižom. Poznato je da kod jela više osjetila sudjeluje u cjelokupnom doživljaju. Kako kažu japanci, najprije se jede očima. Vizualni dojam je vrlo bitan. Mislim da slika to dobro prikazuje. Ne znam kako se kaže u slast na swahiliju, ali znam najpoznatiji afrički izraz: akuna matata! Nema problema!

 

13.09.2015.

Saher torta

Saher torta, na njemačkom jeziku Sachertorte, je sigurno jedna od najpoznatijih čokoladnih torti na svijetu. Mladi austrijski slastičar Franz Sacher je sa samo 16 godina stvorio tu kraljicu torti. Orginalni recept se čuva u Beču i samo vlasnik tog recepta pravi orginal Saher tortu. Probala sam mnogo varianti, pročitala svakakve savjete i gotovo odustala od pokušaja da dođem do prave Saher torte. I kao sto to obično u životu biva, upoznaš osobu koja ti se sviđa i ona ti da ono što tražiš. Annalisa je moja prijateljica iz streličarskog kluba i njena mama je austrijanka. Prvi put kad sam probala njenu roladu sa marmeladom bilo mi je jasno da zna praviti kolače. Rekla je da je to recept njene mame. Iako nisam probala njenu Saher tortu, znala sam da je to pravi recept. Orginalni recept? Naravno. Teško mi je opisati osjećaj koji mi je izazvao zalogaj te predivne torte. Sjetila sam se talijanskog izraza, "riconciliarsi con il mondo", pomiriti se sa svjetom, uskladiti sa okolinom, ili kako bi mi to rekli "sjelo mi je na dušu".

Sastojci za kalup od 24 cm

Tijesto:
- 220 g tamne čokolade odlične kvalitete
- 150 g maslaca
- 220 g šećera u prahu
- 120 g brašna
- 6 jaja
- 1 vanilij šećer
- prstohvat soli

Najprije pripremite kalup za tortu, namažite ga i stavite na dno masni papir za pečenje. Razdvojite bjelanjke od žumanjaka. Otopite na pari čokoladu. Otopite maslac ili ga možete koristi i direktno ako je bio na sobnoj temperaturi. Pomješajte ga sa otopljenom čokoladom. Ostavite da se smlači i dodajte jedno po jedno žumanjce. Izradite bjelanjke i kad se počne stvarati snijeg, dodavajte postepeno šećer u prahu s vanilijom. Nastavite dok ne postane čvrst snijeg. Lagano umiješajte u prethodno pripremljenu smjesu od čokolade bjelanjke i prosijano brašno. Miješajte dok ne dobijete glatku smjesu bez grudica.

Izlijte smjesu u kalup za tortu i stavite u zagrijanu pećnicu na 180 C (tradizionalni način) i pecite oko 45 minuta, odnosno dok nije pečena. Probajte sa čačkalicom, ubodite centar torte i ako je suha znači da je pečena. Čim je izvadite, ostavite je da se prohladi 5 minuta u kalupu, a nakon toga je izvadite iz kalupa i ostavite da se do kraja ohladi na rešetci od pećnice. Ohlađenu tortu prerežite na pola: namažite 200 g marmelade i pokrijte sa drugom polovicom. Cjelu površinu torte premažite sa mermeladom. Ako je marmelada jako gusta, zagrijte je do vrenja i dodajte malo vode. Procjedite je i zatim premažite sa svih strana. Ostavite na rešetci da se suši, barem pola sata.

Glazura i punjenje:
- 200 g tamne čokolade
- 200 g šećera
- 200 ml vode
- 10 g maslaca
- 320 g marmelade od marelica (kiselkaste)

Otopite šećer u vodi i stavite ga na vatru da prokuha 2-3 minute pazeći da temperatura ne pređe 106 stupnjeva. Kad se smjesa počne lagano razvlačiti, znači da je gotova i da se može pomješati sa čokoladom isječenom na male komadiće ili otopljenom. Dobro sve izmješajte i odmah izlijte na tortu koja se nalazi na rešetci. Uz pomoć zagrijanog noža razvucite glazuru. Nemojte previše koristiti nož jer će se glazura sama rasporediti po površini a višak će se ocjediti u pleh koji ste stavili ispod rešetke.

Ostavite da se stvrdne glazura i odmori torta, najmanje dva sata. Glazura neće biti sjajna, bit će matirana i hrskava. Prilikom rezanja na nožu neće ostati trag čokolade. Sve te pojedinosti sam naučila jer sam prvi put napravila grešku. To je bio i razlog što na mojoj torti ne piše Sacher, nije bila savršena. Ukrasila sam je sa šlagom koji odlično paše uz ovu tortu i inače se servira se uz nju. Slijedeći put će biti savršena i svakako ću dodati slike. Skoro sam zaboravila recept za "potpis"! Otopite tamnu čokoladu, stavite je u tuljak od masnog papira i napišite "Sacher". Guten Appetit!

18.03.2015.

Pasta sa maslinovim uljem i parmezanom

Tko od vas ne voli pastu? Tako sam i mislila. Vecina ljudi vole pastu. Meni je jedna od zadnjih jela koju uglavnom pozelim jesti. Veci dio svoga zivota zivim u Italiji, prema tome, stvar je vrlo ironicna. Svi znate da je to zemlja pastara. A i picu bas ne volim. Stvarno mislite da sam promasila drzavu? Moze biti. Ali, priznajem da, kada je rijec o kuhinji i kuhanju talijani su broj jedan. Da samo vidite koliko vremena i energije trose na jela. Jedno vrijeme sam i ja bila takva, citala sam razne recepte, gledala razne video recepte, da kulinarske emisije i ne spominjem. Probavala sam mijesiti kruh, picu (kazu da mi to ne ide), razne vrste tjestenine, jela sam sa velikim uzivanjem sve dok nisam shvatila da sam dobila par kila vise nego sto sam trebala pa sam zavrsila na dijeti.

Zna se, sto se manje jede, to se manje osjeca i glad. Tako sam otprilike dvije godine na idealnoj tijelesnoj tezini, kuham vrlo malo, sto ne znaci da ne jedem zdravo. Probala sam razni niz recepata koji su smatrani klasicnim, ali s obzirom da je sadasnji trend moderno kuhanje, otkrila sam, sa zadovoljstvom, jedan potpuno novi svijet gdje je rezultat vrlo brz ali zato ne i manje ukusan. Danas cu sa vama podijeliti jedno vrlo siromasno jelo: pasta sa maslinovim uljem i parmezanom. Uglavnom se to tako radi da se skuha pasta pa se zaulji i na kraju pospe parmezanom. Naucit cu vas jednu verziju koja sadrzi iste sastojke ali, rezultat je potpuno drugaciji. Jeste znatizeljni? Dodjite sa mnom u kuhinju.

Za pocetak, uzmite padelu u kojoj cete kuhati pastu, napunite je vodom i sa poklopcem stavite na vatru. U medjuvremenu uzmite jednu siroku tavu (bitno je da se ne lijepi), stavite malo maslinovog ulja. Kod ovog recepta je vrlo tesko govoriti o kolicinama, morate ici na oko. Ja uglavnom stavljam manje ulja nego sto bi trebala. Ne zelim riskirati da mi bude masno. Znaci, dok se voda grije, stavite i ulje da se grije. Kada vam voda zakuha stavite krupnu sol (probajte) i stavite spagete da se kuhaju. Ako vam na kutiji pise da se kuhaju deset minuta, racunajte na kuhanje u vodi od sedam ili osam minuta i, pocnite mijeriti vrijeme od trenutka kada vam sva pasta bude u vodi. Dok se pasta kuha, ulje vam se zagrijalo. Na jacu vatru dodajte vodu od paste u ulje (jedna manja kutlaca ce biti u redu) i pocnite tresti tavu, energicno i gore, dole ili lijevo pa desno. Ulje i voda se moraju spojiti i stvoriti neku vrstu kreme. Kada nedostaje par minuta do kraja kuhanja paste, ocijedite i dodajte je u kremu koju ste upravo napravili, promijesajte i zalijte vodom od paste. Kao da kuhate rizot. Svako toliko protresite tavu, sve dok pasta ne bude gotova. Najbolje je da probate prije nego sto ugasite. Kada ugasite dodajte puno parmezana i mijesajte. Ako vidite da vam je previse suho, ne brinite, dodajte jos malo vode od paste i ponovo promijesajte. Ukratko, za ovaj recept potrebno vam je:

- spageti
- krupna sol
- maslinovo ulje
- parmezan

Moglo bi se reci da je ovaj recept u skladu s kriznim vremenima: uz minimalni trosak i brzu pripremu, posluziti cete doista odlicno i nesvakidasnje jelo. Dobar tek vam zelim.

Pasta sa maslinovim uljem i parmezanom
06.12.2014.

Cokoladna poslastica, rodjaci i vrijeme koje prolazi

Kao vecina ljudi, priznajem da sam i ja veliki ljubitelj cokolade. Uostalom, tko nije? Prije par godina sam bila u fazi cokoladnih torti, probala razne varijante i uzivala ali priznajem da uz sve isprobane recepte ovaj o kojem cu vam pisati je moj favorit. Prvi put sam ga napravila kada mi je na veceru dosla susjeda. Taj desert i nije bas pasao uz moju orijentalnu veceru ali ipak je bio vrlo uspjesan. Ovaj put povod je bio nekako "sladji", ako uzmemo u obzir da smo susjeda i ja u medjuvremenu prestale pricati, a rodbina ostaje uvjek rodbina: nekada je ne podnosis ali ipak su "tvoji".

Kada sam bila mala, ne sjecam se tocno koliko sam tada imala godina (mozda osam?) imala sam vrlo interesantnu dadilju, mog rodjaka Radislava. Uvjek mi je bio smjesan; rodjen u Svedskoj, a kada je pricao hrvatski to je bilo vrlo zabavno. U svakom slucaju sjecam se da smo provodili skupa dane kada bi svratio do Rijeke dok je putovao po Evropi. Jedno popodne, zgoljasta, sa kratkom kosom i roza suknjom i majicom (losa verzija Barbike), lezala sam na kaucu kad je usao u dnevni boravak i pitao: "Da li te mogu uslikati?". Od tog trenutka mislim da nisam nikada vise upoznala tako ljubaznu osobu. Naravno, jos imam sliku sacuvanu u ladici. Draga mi je. Ne vidimo se jako cesto iako je bio jedan period kada bi se obavezno vidjali jednom godisnje, a najbolje nase druzenje je bio njegov cetrdeseti rodjendan u Londonu. Mislim da, iako je bilo puno pozvanih, samo nas dvoje imamo sjecanja na tu noc.

Ovaj puta nismo se vidjeli cetri godine. E, sada netko bi rekao da je to puno, ali vjerujte mi kada vam kazem da vrijeme prolazi puno brze nego sto mi to mislimo. Inace, moj Rade je uvjek volio jesti, cak je toliki sretnik da moze jesti svasta bez da se udeblja. I tako, nakon puno vremena (ili malo, jer sve je relativno) smo se napokon vidjeli. S obzirom da sam znala da cemo provesti dan po ducanima jer njegova zena i ja to jako volimo, a on je toliko ljubazan da se nikada ne zali, morala sam smisliti nesto sto se moze prije napraviti, a i zeljela sam nesto posebno, za posebnog decka. Recept je vrlo jednostavan za napraviti.

Potrebno vam je:
- 150 g tamne cokolade (npr. 70% Lindt)
- 80 g maslaca
- 20 g brasna
- 2 jaja plus jedan zutanjak
- 90 g secera u prahu
- 1 vrecica vanilij secera
- 10 g gorkog kakaoa

Izlomite cokoladu na komadice i stavite da se rastopi na pari. Dodajte maslac, isto na komadice, i na sobnoj temperaturi. Sve se mora dobro "spojiti". Stavite u jednu posudu jaja, vaniliji secer i secer i miksajte 10 minuta. Smjesa mora postati, svjetla, kremasta i napuhana. Maknite sa vatre cokoladu i putar i dodajte u jaja miksajuci (miksajte jaja dok vam je ovo drugo na pari). Na kraju dodajte brasno, koje trebate prosijati, i kakao. Uzmite aluminijske posudice (ovo je doza za 4) ili silikonske ako imate, namazite s maslacom i pospite kakaom. Ja obicno napravim tako da se kakao zaljepi sa svih strana onda okrenem i ostatak bacim. Napunite kalupice 3/4 i u pecnicu na 180 stupnjeva (nemojte staviti tocno na pola nego na resetku iznad), na15 min. Gore puknu ali tako treba biti.

Uzmite tanjur i okrenite ih. Servirajte tople i mozete staviti secer u prahu sto je po meni samo stvar estetike ako imate na primjer crni tanjur onda lijepo izgleda. Neki sugeriraju da se moze servirati uz sladoled od kreme (mora biti interesantno) ili slag ili maline ili ribizli sa polutucenim slagom. Mozete sve to pripremiti prije, zamotati dobro sa folijom i staviti u zamrzivac i onda (kao sto sam ja), kada vam dodju gosti samo stavite u pecnicu. Kazu da moze tako stajati i mjesec dana ili ako zelite stavite u frizider 4 ili 5 dana prije upotrebe.

03.09.2014.

Plum cake s bijelom cokoladom

Neznam kako se vama cini ovo ljeto, ali ja, unatoc tome sto smo na kraju, imam osjecaj da ljeto tek treba stici. Prava je jesen i to ne od onih lijepih, nego svjezih, kisnih i prema tome vlaznih. Zadnjih mjeseci moj jedini osjecaj ljeta je vezan uz mjesec lipanj kada sam bila u Beogradu. Bilo je ugodno, iako s malo previse vlage, a s obzirom da smo svi mi uvijek u nekom pogledu proturjecni  sa samim sobom, a isto tako i sa zivotom, desilo se slijedece: petak poslije podne, vrlo vruce, svjetsko prvenstvo u nogometu, igra Hrvatska i ja odlucim da gledam utakmicu. Ne zato sto me nesto posebno zanima nogomet, nego onako iz nacionalnog razloga, kojeg ni nemam nesto narocito.

Dakle, iako sam uvijek voljela kuhati, ima vec godinu dana da sam izgubila interes, kako za lonce tako i za supermerkate. Najcesce jedem kod mame i posto sam vec tamo otvorim frizider i stavim u vrecicu ono sto mi treba, mogli bi to nazvati nekom vrstom alternativne kupovine. U Beogradu se promjenila situacija. Bio je lijep osjecaj naci se u nepoznatoj sredini, nekoj vrsti zamisljenog novog pocetka i tako sam pocela pricati sa svim trgovcima u zoni. Ubrzo sam otkrila mjesta sa najboljim prehrambenim proizvodima.

Vratimo se na  petak poslijepodne, kada sam odlucila da spremim jedno vegeterijansko jelo koje nisam nikad prije spremala. Nisam bila odusevljena sto to moram da radim, ali nisam mogla ni svaki dan da se hranim na ulicnim kioscima; dosta s tim pljeskavicama. Tako sam pripremila sve sto treba i ukljucila pecnicu. Uzmite u obzir da je vanjska temperatura bila oko 37 stupnjeva a o osjecaju vrucina i vlaznosti bolje je bilo ni ne razmisljati. Dodatni problem; kako nisam nikad imala klima uredjaj, neprestano sam ga palila i gasila nikako ne uspjevajuci namjestiti odgovarajucu temperaturu. Na kraju sam sjela u fotelju i jela, gledala utakmicu sa smanjenim tonom: kakvog smisla ima slusati prijenos kad nista ne razumijes? Ne mislim na jezik, nego na ono sto se dogadja na terenu. Izabrala sam laganu muziku atmosfere kao pratnju, super kombinacija!

Mislim da je to bio zadnji dan kad mi je bilo vruce. Sad smo na kraju ovog cudnog kolovoza i moram priznati da sam vec obukla potkosulju i da spavam s vunenom dekom. Moja zelja za kuhanjem nije u medjuvremenu postala veca, ali moja zelja za toplinom jeste. Odlucila sam upaliti pecnicu, ugrijati se i spremiti nesto dobro za jelo. Dajuci prednost slatkome u odnosu na slano, naravno da sam izabrala nesto slatko. Zanima li vas recept? Slijedite me u kuhanju.

Za pripremu ovog kolaca potrebni su vam slijedeci sastojci:
- 300 gr brasna
- 100 gr secera
- 50 gr meda
- 3 jaja
- 150 gr maslaca
- 200 gr jogurta od limuna
- 200 gr bjele cokolade
- 1 vrecica praska za pecivo
- 1 vrecica vanilij secera

U jednoj posudi dobro izmiksajte jaja sa secerom i medom, dok ne dobijete gustu, pjenastu kremu. Zatim umjesajte rastopljeni maslac i jogurt. Na kraju prosijte brasno i dodajte ga u smjesu zajedno s praskom za pecivo i vanilij secerom. Posebno izrezite nozem bijelu cokoladu i sve zajedno dobro promjesajte sa drvenom zlicom. Kalup za tortu oblozite s papirom za pecenje i uspite pripremljenu smjesu. U dobro zagrijanoj pecnicu, na 180 stupnjeva pecite 25 minuta. Zadnjih 5 minuta pojacajte malo temperature kako bi povrsina kolaca dobila lijepu boju. U svakom slucaju prije nego izvadite kolac, provjerite  stupanj pecenja sa cackalicom ubodenom u sredinu. Ako je cista, znaci da je dobro ispecena. I kako bi Dalmatinic rekli, neka vam je u slast.

22.03.2014.

Elvisov tost

Najpoznatiji Elvis na svijetu je cesto za dorucak jeo tost koji je sam osmislio na bazi vlastitog ukusa i kalorijskih potreba. S obzirom na prilicno ugrozenu liniju pod kraj karijere, ocito je da njegovi scenski nastupi nisu bili dovoljni za vitak stas. Svi dobro znaju kakve je pokrete izvodio i kakav je jedinstven glas imao Elvis.

A kako je pravio tost saznala sam od moje kcerke koja je to vidjela u jednoj kuharskoj emisiji. Vise puta mi je pricala o tome i obecavala da ce mi ga jednog dana i pripremiti. Kada je konacno stigao taj dan i ona dosla na rucak, rucka nije bilo iz razloga sto sam ja zakljucila da je taj tost sasvim dovoljan. Donijela je sve potrebne sastojke i rekla da ce poslije rucka spremiti Elvisov tost. Rucka?! Nema rucka... nije li dovoljan tost? Dobro je primila tuznu vijest i otisla u kuhinju.

Sastojci za 4 tosta:
- 8 feta kruha za tost
- 2 jaja
- 2 banane
- maslac od kikirikija
- med
- cimet
- aroma vanilije
- mlijeko (par zlica)
- secer u prahu za posipanj
- maslac za przenje

Namazati obilnije sve fete kruha sa maslacem od kikirikija. Banane prerezati na pola i nakon toga na uzduzne kriske koje trebaju biti duzine tosta. Na kruh sa maslacem od kikirikija staviti fete banane i preliti ih sa malo meda. Poklopiti sa drugom fetom namazanog kruha i pritom lagano pritisnuti da se dobro spoji. Vilicom umutiti jaja u koja se doda malo mlijeka, cimeta i vanilije. Umociti tost u jaja s obje strana i prziti na maslacu dok lijepo ne porumeni. Kada je tost pecen, poloziti ga na papir koji ce upiti suvisnu masnocu i prije serviranja pospite sa secerom u prahu.

Tako mi se jako svidio Elvisov tost da sam ga i sama slijedeci dan pripremila pjevuseci:

Love me tender, love me sweet,
Never let me go.
You have made my life complete,
And I love you so.

Elvis iz Memphisa je bolje pjevao, nemam sumnje. Da li je bolje spremao i tost?

14.12.2013.

Pita od meda

Prije par dana je pao snijeg a jos nismo stupili u zimu. Sjedila sam u toplom dnevnom boravku i citala pripovijetke Ive Andrica. Pogled mi je svako toliko prelazio s knjige na pejzaz koji se pocinjao bijeliti, kao iz neke bajke. U meni se probudila zelja za necim slatkim, sto ce popratiti ovaj zimski dan i ugodjaj koji se stvorio. Za necim tradicijonalnim, sto budi sjecanja. U nozdrvama sam osjetila miris meda i cimeta. Evo rjesenja: pita od meda, slatkis koji je radila baka od mog supruga a ciji sam recept dobila od njegove mame, moje svekrve. Sacuvati obicaje, pogotovo one kulinarske je vazno i drzi zajedno obitelj i ljude, vise od bilo cega drugog.

Knjga je u trenutku odlozena na stol, papuce su na nogama i pravac kuhinja. Otvaranje kredence i frizidera. Svi sastojci su na broju:


600 g brasna
200 g secera
100 g masti (ili maslaca)
2 jaja
2 zlice meda
2 zlicice sode bikarbone
1 zlicica cimeta
5 zlica hladne vode

Jednostavni i jeftini sastojci, kako se prilici danasnjim vremenima. I sam postupak izrade je izuzetno jednostavan. Sve sastojke treba umjesiti i tijesto podijeliti na 3 dijela. Razvuci tijesto na velicinu kalupa pecnice (otprilike 28 x 38 cm) i peci ga na okrenutoj tepsiji (tako se lakse vadi) u pecnici zagrijanoj na 175 stupnjeva, oko 12 minuta.

Kada je proces pecenja dovrsen jednostavno treba nagnuti kalup i kora ce sama skliznuti na radni stol. Nakon sto su tako pripremljene 3 kore, pripremi se krema za koju su potrebni:

4 jaja
1/2 l mlijeka
270 g secera
9 zlica brasna
1 limun (sok)
2 vrecice vanilije

Istuku se zumanjci od jaja sa 150 g secera i to se kuha na laganoj vatri dodajuci brasno i pola mlijeka. Ostatak mlijeka se uskuha i u to se doda krema, nastavljajuci sve kuhati dok ne postane gusta. Ostavi se par minuta da se rashladi i za to vrijeme se utuku bjelanjci sa 120 g secera, sto se doda u kremu zajedno sa sokom od limuna i vanilijom. Krema se namaze na kore, a gornja strana kolaca se pospe sa sitnim secerom. Okus je bogat i intenzivan zahvaljujci prije svega cimetu i medu. Pita bez problema moze stajati par dana.

Dok zavrsavam clanak pocela sam osjecati glad. Idem u kuhinju da spremim nesto za veceru. Nadajmo se da ce mi doci inspiracija i da cu vam slijedeci puta moci pokazati rezultat. Mozda neko predjelo ili glavno jelo. Ako nastavim sa slasticama svi cete mi se previse udebljati, a to danas nije u modi (ali je korisno zimi imati koju kilu vise).

Pocetak pripreme tjesta Razvaljavanje tjesta Prerezati na 3 dijela Prva kora je pecena Stavljanje kreme
02.10.2013.

Pita od crvenog ribizla

Termin «pita» u arapskim zemljama, kao i u Grckoj i mnogim djelovima Afrike oznacava vrstu okruglog, tankog kruha kao sto je «lepinja». Na Balkanu  pite se pripremaju sa tankim vucenim tjestom i mogu biti slatke ili slane, ovisno o kakvom se nadjevu rad: jabukama, spinatu, siru, krumpiru, mesu. Postoji i drugi tip pite kao sto je ovaj, meni jako drag kolac ciju cu vam recept otkriti. Zadnjih godina spremam pitu od ribizla na zadnji dan u godini i to od smrznutog voca. Na zalost, nisam vise u mogucnosti da odem k mojim roditeljima u periodu kada dozrijeva ribizl, u njihovom dvoristu. Jedan put sam napravila pitu sa ribizlom kupljenim u ducanu, i nikad vise. Rezultat je bio razocaravajuci, ni nalik na okus kojeg sam se sjecala.

Moja mama zna koliko volim pitu od njenog crvenog ribizla i zato ga kad dozrije ubere i zamrzne da ga tako sacuva za mene. Ljubav je glavni sastojak a ostatak je gotovo pa nebitan.  Jelo koje mama spremi ima drugi okus i tako ce to zauvijek biti. Ti okusi su oni koje pamtimo i koji bude sjecanja. Poslje ovih rjeci, pitam se: cemu pisati recept za nesto sto je gotovo nemoguce pronaci, crveni ribizl koji raste u majcinom vrtu? Mogla bih uvrstiti drugi, dobar recept sa breskvama iz kompota koji se moze bili gdje kupiti i okus je uvijek gotovo isti. Sutra je drugi dan, a sada treba zavrsiti zapoceto.
                                     
Sastojci za tjesto: 
250 g brasna
150 g maslaca
100 g secera
prstohvat soli
1/2 vrecice praska za pecivo
2 zlice kiselog vrhnja

Zamjesiti tjesto i staviti ga 15 minuta u zamrzivac. Razvaljati tjesto i staviti ga u namascen i pobrasnjen kalup. Peci oko 15 minuta u prethodno zagrijanoj pecnici na 180 stupnjeva. Kada lagano porumeni, izvaditi i posuti sa jednom zlicom mrvica od kruha nakon cega se stavi  oko 1/2 kilograma ribizla.

Na ribizl se stavi krema pripremljena sa:
5 bjelanjaka
200 g secera
1 zlica brasna
1 vanilin secer

Dobro umutiti bjelanjke sa secerom i vanilij secerom i kada smjesa postane cvrsta dodati brasno. Vratiti u pecnicu kojoj treba sniziti temperaturu na 160 stupnjeva i peci jos 15 minuta.

Pita od ribizla se jede hladna. Nije jako slatka i sigurno je i to jedan od razloga sto mi se beskrajno svidja posto mi se ne svidjaju jako slatki kolaci. Dopada mi se osjecaj u ustima  kada se rasprsne kiselkasta kuglica ribizla i u casu kiselkast okus nestane u slatkoj mekanoj kremi koja ga pokriva, dok je podloga cvrsta. Uh! Kako sam dobro opisala kakav je osjecaj jesti ovaj moj specijalni kolac. Znam da je tesko u tome biti tako rjecit kao neki dobri gastrokulinarski  kriticari, ali sam pokusala.

 

Tijesto za pitu od ribizla Krema za pitu od ribizla Pita od ribizla servirana na tanjuru
20.08.2013.

Torta Andrea

Torta je “zenskog roda” i cesto ima zensko ime koje je u ovom slucaju dodjeljeno po imenu osobe za koju je torta bila i napravljena. Andrea je prosle godine ustanovila da je kao i njena mama alergicna na gluten. Nedavno je dosla u posjet kod ujaka i ujne koji su organizirali veceru na koju smo i mi bili pozvani. Ja sam se ponudila da napravim tortu, naravno bez glutena. Sjetila sam se recepta koji mi je jos davno dala jedna prijateljica i koji sam isto tako davno isprobala, a u kojem nema brasna sto znaci da je “gluten free”. Ova torta sigurno nije “nastala” kao “gluten free” recept i sigurno ce obogatiti postojeci izbor torti bez glutena.


Za prvi dio torte je potrebno:
20 dkg mljevenih przenih ljesnjaka
10 zumanjaka
10 zlica secera
10 dkg ribane cokolade za kuhanje
1 prasak za pecivo (provjeriti da li je bez glutena)

Dobro izmiksati zumanjke sa secerom i dodati ostale sastojke.

U kalupu za tortu oblozenom masnim papirom za pecenje, ispeci prvi dio torte koji je baza za drugi dio za koji je potrebno:            

10 bjelanjaka
20 zlica secera
1 limun, sok
20 dkg mljevenih oljustenih badema

Bjelanjci se pjenasto izmiksaju sa secerom, a sok od limuna se postepeno dodaje u smjesu u koju se u na kraju umjesaju i bademi. Ovaj dio se pece oko 1 sat na temperaturi od cca 175 C. Prvi dio torte se pece oko pola sata na istoj temperaturi.

Treci dio je krema koju je potrebno pripremiti dan prije;

Prokuha se:
6 dl slatkog vrhnja
10 dkg cokolade za kuhanje i secera po zelji

Drugi dan se izmiksa slatko cokoladno vrhnje i ukrasi ohladjena torta. Za rezultat koji se vidi na slici sam koristila spravu u koju se stavi krema  koja kroz nazubljeni otvor pritiskom stvara male, nazubljene tornjice.

Dok sam sva zadovoljna zavrsavala tortu, nazvala me je prijateljica i tako sam u jednoj ruci drzala telefon a u drugoj veliki plasticni poklopac za tortu. Pricala sam na telefon i divila se savrsenom rezultatu... previse savrsenom za moj ukus, pomislila sam i u tom trenutku mi je pao poklopac na tortu i lijepo je zarezao, bas kako treba. Smijala sam se jer mi je  torta sad ljepse izgledala. Nisam uslikala tu konacnu varijantu pa ne mozete ocijeniti da li se i vama tako vise svidja.

Sastojci za tortu Nanosenje kreme Torta Andrea na pladnju


Praznina

Postani recepti
Torta Andrea
Pita od crvenog ribizla
Pita od meda
Elvisov tost
Plum cake s bijelom cokoladom
Cokoladna poslastica
Pasta sa maslinovim uljem
Saher torta
Mafé i kus-kus

Omiljeni

Kockarnice online
Najbolje forex platforme
Najbolji casino bonusi


MOJI FAVORITI
Ehli Bejt (as)
više...

BROJAČ POSJETA
3913

Powered by Blogger.ba